Reč "jabuka" na modernom kineskom dolazi iz sanskrita, što je vrsta voća koja se spominje u drevnim indijskim budističkim spisima, prvo nazvana "pinpo", a kasnije je posuđena od strane Kineza, i ima "pingbo", "jabuka (jabuka) po" i drugi spisi. U poljoprivrednoj knjizi "Qunfang Spectrum and Fruit Spectrum" tokom Wanli perioda dinastije Ming, postoji unos za "jabuka", koji kaže: "Jabuka, iz sjeverne zemlje, Yan Zhao je posebno dobar." Slijedi tijelo Linqi. Tijelo drveta je pravo, listovi su zeleni, poput šume i krupni, a plod je kao kruška i gladak. Sirovo zeleno, kuhano je pola crveno pola bijelo, ili sve crveno, glatka i slatka igra, miris nekoliko koraka. Okus slatkog bora, nekuvano jede kao vata, prezrelo i peskovito za jelo, samo osam ili devet kuvano je najbolje." Mnogi stručnjaci za istoriju kineske poljoprivrede i voćaka veruju da je ovo najranija upotreba reči " jabuka" na kineskom.
Kineske izvorne biljke jabuke bile su poznate i kao "citrusi" ili "Ringo" u antičko doba. Li Shizhen je rekao: "Citrus i Lin Yong, jedna vrsta i dvije vrste, drveće je zaista kao Lin Yong i veliko. Postoje bijele, crvene i cijan tri boje, bijela je obična, crvena je danqi, a zeleni je zelena mandarina" i "Linqiao, odnosno mali i okrugli citrus, njegove vrste uključuju zlatni Ringo, crveni Linqiao, vodeni Linqiao, med Linqiao i crni Linqiao, koji su svi nazvani po svojoj boji i ukus." A u "Food Materia Medica" takođe se kaže da "postoje tri vrste Lin Yonga, veliki stariji je Lin, okrugli je Lin, a mali je adstringent". "Pod uticajem kineske kulture, japanska reč za "ringo" je jabuka. Na Tajvanu, neki govornici Tajvana takođe koriste japansku reč "rin-go".
